Intuicija je sofisticirani oblik inteligencije koji funkcioniše uglavnom ispod svesne svesti.
Svi smo iskusili intuiciju u nekom obliku. Senzaцију znanja bez razumevanja zašto; osećaj da je nešto ispravno – ili strašno pogrešno – pre nego što svesna misao to sustigne. Ili jednostavan instinkt da nešto nije u redu sa strancem.
Intuicija prevazilazi sujeverje, služeći kao sofisticirani oblik inteligencije koji deluje uglavnom ispod svesne svesti.
Ovaj fenomen pokreće pitanje koje je zaintrigiralo naučnike, filozofe i svakodnevne donosioce odluka: Odakle zaista dolaze instinkti?
Znanje bez znanja kako
Studije su pokazale da kada se šahovskim velemajstorima da samo pet sekundi da procene poziciju, oni mogu dati tačna predviđanja uprkos nedostatku vremena za svesnu analizu.
Zbog hiljada sati iskustva iza sebe, njihovi mozgovi mogu brzo da donose odluke putem prepoznavanja obrazaca, bez potrebe za promišljenim razmišljanjem. Ovo iskustvo, slično uočeno među stručnjacima iz mnogih oblasti – lekarima, vojnim licima i vatrogascima – ukazuje na mogućnost da intuicija proizlazi iz bogatog supstrata prethodnog iskustva.
Ema Sepala, psihološkinja i direktorka nauke u Centru za istraživanje i obrazovanje o saosećanju i altruizmu Univerziteta Stenford, izjavila je za Epok Tajms da je u ovim slučajevima intuicija „brz, instinktivan oblik inteligencije koji deluje odvojeno od naših svesnih misli“.
Ipak, ova vrsta intuitivne, brze obrade nije ograničena samo na profesionalne veštine. Praćenje intuicije može biti posebno tačno u složenim životnim situacijama. Istraživanja pokazuju da, kada se ljudi suočavaju sa složenim odlukama – poput izbora doma ili donošenja važnih životnih odluka – oni koji se fokusiraju na svoja osećanja umesto da pažljivo analiziraju svaki detalj često donose bolje odluke i, što je možda još važnije, zadovoljniji su ishodom.
Kamila Malevska, profesorka koja predaje o intuiciji u menadžerskom odlučivanju na Ekonomskom univerzitetu u Poznanju, veruje da je intuicija neprocenjiva u situacijama sa višestrukim alternativama, bez jasnih kriterijuma, nedovoljnim informacijama i jedinstvenim problemima bez presedana.
Biologija intuicije
Često kažemo da imamo „osećaj u stomaku“, a istraživanja sada pokazuju da ta fraza nosi i metaforičku i biološku istinu.
Creva imaju ono što naučnici nazivaju „drugim mozgom“, koji se sastoji od više od 200 miliona neurona. Ovi neuroni šalju signale napred-nazad sa mozgom kroz vagusni nerv, formirajući osu creva–mozak. Ovaj sistem stvara povratnu petlju koja utiče na to kako se osećamo fizički i emocionalno.
Štaviše, zdravlje crevne mikrobiote, koja obuhvata približno 38 triliona bakterija, može uticati na osećaj hitnosti, emocije, pa čak i pamćenje, jer proizvodi hemikalije koje utiču na mozak. U eksperimentima na miševima, promena ravnoteže crevne mikrobiote može promeniti neurohemiju mozga, čineći miševe smelijim ili anksioznijim.
Zanimljivo je da se kod ljudi približno 90 procenata serotonina – ključnog neurotransmitera koji utiče na raspoloženje i donošenje odluka – proizvodi u crevima. Ovo ukazuje na to da emocionalna stanja i intuitivna osećanja mogu biti snažno povezana sa osom creva i mozga.
Kada osetite „leptiriće u stomaku“ pred veliku odluku ili iznenadnu nelagodnost kada nešto deluje pogrešno, možda zapravo doživljavate drevni sistem komunikacije na delu.
Nesvesni geštalt
Pored ose creva i mozga, neuronaučnici su otkrili i druge moždane procese koji mogu objasniti intuiciju.
Don Taker, neuronaučnik koji proučava svest i pamćenje, kaže da se pamćenje javlja pre nego što ga postanemo svesni.
„Pamćenje je organizovano na implicitnom nivou, gde opšte značenje nije u potpunosti artikulisano u svest, ali je i dalje veoma moćno u prenošenju suštine informacija“, rekao je Taker za Epok Tajms.
Drugim rečima, pre nego što svesno primetimo nešto, naš mozak – posebno limbički sistem – brzo sortira iskustva i stvara holističko razumevanje.
Ovaj proces povezan je sa geštalt psihologijom: sklonošću mozga da opaža obrasce, a ne pojedinačne delove, i da „popunjava praznine“ kako bi dao smisao nepotpunim informacijama.
Zamislite menadžera koji intervjuiše naizgled savršenog kandidata. Biografija je besprekorna, odgovori uverljivi, ali nešto ne štima. Tek kasnije menadžer shvata suptilne nedoslednosti – promene u kontaktu očima, nelogičnosti u priči, nesklad između verbalnih i neverbalnih signala. Mozak ih je nesvesno povezao u intuitivno upozorenje.
Prediktivna obrada i „sećanja iz budućnosti“
Teorija prediktivne obrade sugeriše da mozak ne reaguje pasivno na stimuluse, već stalno predviđa šta će se dogoditi. Kada se ta predviđanja ne poklope sa stvarnošću, javlja se osećaj nelagodnosti – ono što doživljavamo kao intuiciju.
Neki istraživači idu i dalje. Eksperimenti Dina Radina i drugih naučnika pokazali su da ljudska fiziologija može reagovati na emocionalne stimuluse nekoliko sekundi pre nego što se oni pojave. Ovaj efekat nazvan je „predosećaj“.
Meta-analiza 26 studija iz 2012. godine pokazala je da ovaj fenomen, iako suptilan, ima statističku značajnost koja prevazilazi slučajnost.
Postajanje intuitivnijim
Bez obzira na poreklo intuicije, istraživači se slažu u nekoliko praktičnih zaključaka:
- Intuicija se može razvijati.
Ona je kognitivna sposobnost koja se može trenirati, ali je često zapostavljena u obrazovanju. - Intuicija zahteva samosvest.
Potrebno je razlikovati pravu intuiciju od straha, predrasuda ili želja. - Najbolje odluke nastaju kombinacijom intuicije i racionalnog razmišljanja.
Intuicija nije nepogrešiva, ali ni čista logika nije dovoljna. Najefikasnije odluke nastaju iz njihove svesne interakcije.
Izvor: theepochtimes.com/zdravaiprava.com